Hormoni poput serotonina, dopamina, kortizola i grelina izravno utječu na naše raspoloženje, apetit i prehrambene navike. Kada dođe do disbalansa, često se javlja emocionalni apetit – potreba za hranom koja nije uzrokovana glađu, već osjećajem stresa, tuge, dosade ili frustracije.
Kortizol, hormon stresa, može povećati žudnju za kaloričnom, masnom ili slatkom hranom. S druge strane, manjak serotonina povezan je s niskim raspoloženjem i pojačanom željom za ugljikohidratima, koji kratkotrajno poboljšavaju osjećaj zadovoljstva.
Emocionalno prejedanje često vodi do nakupljanja kilograma i osjećaja krivnje, što dodatno pogoršava stanje. Rješenje nije stroga dijeta, već razumijevanje vlastitih okidača, razvijanje zdravijih mehanizama suočavanja sa stresom i podrška stručnjaka kada je potrebno.
Prehrana nije samo fiziološka potreba – ona je i emocionalni odgovor. Razumijevanje tog odnosa može olakšati put prema ravnoteži.